PORUČIVANJE I PODRŠKA - 064 005 0133 | poljomarkets@gmail.com
BUDIMO U KONTAKTU - FACEBOOK | TWITTER | YOUTUBE
MENI

OGROZD

- Ogrozd je višegodišnja biljka. Pripada obitelji Grossulariaceae, rodu Grossularia -

October 18, 2016


ogrozd, visegodisnja biljka, gajenje ogrozda, uzgoj ogrozda


Evropske sorte ogrozda proizašle su selekcijom od evropske vrste Gr. reclinata var. vulgare. U našoj zemlji ogrozd se gaji na beznačajno malim površinama, uglavnom na okućnicama, te se uzgoj ove vrste nigde ne evidentira.


U Evropi u Rusiji,Engleskoj,Holandiji,Nemačkoj,Češkoj i Poljskoj, gdje zauzima značajne površine i daje obilan rod, predstavlja značajnu industrijsku sirovinu. U SAD se, takođe, gaje američke sorte ogrozda. Ekonomski značaj uzgoja ogrozda zasniva se, pre svega, na biološkim osobina plodova ogrozda,na visokoj rodnosti, atraktivnom izgledu žbuna u vreme zrenja plodova i praktičnim koristima u prehrani i preradi.


Plodovi ogrozda sadrže znatne količine šećera, kiselina, pektina, mineralnih materija i manje količine vitamina. Plodovi ogrozda se mogu iskoristiti na različite načine: potrošnja u svežem stanju, spremanje kompota, pekmeza i marmelade. Uzgoj ogrozda je vrlo zanimljiv, jer rano dolazi u rod i daje značajno visoke prinose, a može se uzgajati uspešno i do 20 godina.Koliki je značaj uzgoja ogrozda u Evropi može se naslutiti po nazivima kao što su "evropski severni vinograd", nemačko grožđe, carigradsko grožđe i dr.


Uzgajane sorte ogrozda samooplodne su, mada, po nekim iskustvima pri opraši vanju sa strane daje veće prinose.Zato je poželjno saditi po dve,tri vrste uspo redo. S jednog hektara može se dobiti, prosečno,oko 10.000 do 12.000 kg, a u uslovima bolje agrotehnike i do 20.000 kg.


Ekološki uslovi


Ogrozd je, kao i većina voćnih vrsta jagodastog voća, poreklom iz planinskih krajeva, gdje su klimatske prilike specifične, te je i uzgoj ogrozda uslovljen umerenom temperaturom.Ogrozd je znatno osetljiviji od ribizla na niske tempera ture,ali i na visoke letne temperature.Verojatno je i to objašnjenje zašto ova voćna vrsta nije raširena u mediteranskim priobalnim opodručjima.U pogledu vlažnosti, ima nešto manje zahteve, nego ribizla. Na položajima gdje su intenzivni hladni vetrovi tokom zime žbunovi ogrozda stradavaju od mrazeva.Ovo znači da je za uzgoj ogrozda potrebno birati zaklo njena mesta. Ogrozd ne podnosi baruštinasta mesta i visoki nivo podzemne vode, jer u takvim uslovima strada, suši se.


Pri izboru mesta za uzgoj ogrozda treba voditi računa o mesnim prilikama.Na višim mestima treba birati južne i jugoistočne položaje,a na nižim mestima severne i severozapadne. Ogrozd ne podnosi izrazito peskovita zemljišta i ona koja su jako propusna i topla.


U SAD važi pravilo da su za uspešan uzgoj ogrozda četiri ograničavajuća faktora:
- oskudica u vlagi,
- topla leta,
-hrđa koja napada bijeli bor i
- jedan parazit.
Zadnja dva činitelja u našim su uslovima nepoznata, a prva dva moramo i mi uvažavati.


Sorte ogrozda

Na selekciji ogrozda mngo je rađeno.To, kao i činjenica da se u Rusiji uzganja još od XI. vijeka, govori o viševekovnom odabiranju i stvaranju što boljih sorta.


ŽUTA NAJRANIJA

Sorta je engleskog porekla. Odlikuje je žbun velike bujnosti. Grane su trnovite s trodelnim trnjem, vrlo retko s pojedinačnim. Cvetanje i zrenje plodova padaju dosta rano.I pored toga ne strada od kasnih proletnih mrazeva. Otporna je na niske temperature. Rodnost joj je velika. Plodovi su joj srednje krupni do sitni, okruglasti ili ovalni, mat-žute do zlatnožute boje. Pokožica je tanka i pokrivena sitnim mrljama. Plodovi su slatki, sočni i aromatični, a sazrevaju u prvoj polovici juna. Zanimljiva je za uzgoj,ne samo zbog rane zriobe, nego i zbog otpornosti na mrazeve i bolesti.


FENIK (ZELENI FENIK,GOLIAT)

Najrasprostranjeniji je u Rusiji i u zemljama Srednje Evrope. Poreklo mu je nepoznato, mada ga ima u svim zemljama Zapadne Europe. Karakterizira ga bujan rast. Obrazuje dosta jak i širok žbun.Veoma je rodan,. Pojedini razvijeni žbunovi mogu dati i do 30 kg uroda. Inače, rodna je sorta, jer se po jednom hektaru može dobiti i po 15 do 17.000 kg ploda.Odlikuje se otpornošću na niske temperature. Plodovi su krupni do srednjekrupni.Pokožica je zelenkaste boje s isprepletenom nervaturom. U tehnološkoj zrelosti pokožica mijenja boju i prelazi u žućkastocrvenkastu. Može se koristiti za sve oblike prerade, kao i za potrošnju u svežem stanju. Raznobojnost plodova daje i dekorativan izgled žbunu na okućnici.


HAUTON

Ova sorta veoma je rasprostranjena u Evropi i SAD zbog svoje otpornosti na pepelnicu.Odlikuje se velikom rodnošću. Žbun ima jak, uspravan položaj, obrazuje mnogobrojne grane i izdanke.Otporan je na niske temperature. Cveta skoro istodobno kao i ostale uzgajane sorte, ali mu je zrenje plodova znatno kasnije. Plodovi su krupni do srednje krupni. Odlikuju se dobrim ukusom.Pogodni su za raznovrsnu upotrebu u preradi za svježu potrošnju.


Ostale sorte

Pored opisanih sorti izuzetne rezultate daju i sledeće, koje se uzgajaju u svim krajevima Europe: Whinhams industry, Belo triumf, Ruskij, Rubin, Green Gem, Sjeverni vinograd, Oregon i dr.


Rajonizacija sorta

Onog trenutka kada u nas budu dostupniji podatci o uzgoju ogrozda moći će se govoriti i o rajonizaciji pojedinih sorta.


Razmnožavanje

Osim kada se radi o selekcijskom uzgoju,biljke ogrozda se uglavnom razmnoža vaju vegetativno. Ovo je, praktično, jedini način razmnožavanja. U vegetativnom razmnožavanju koristi se nekoliko metoda: ožiljavanje zrelih i zelenih reznica. Ožiljavanje zrelih reznica u većini slučajeva ne daje dobre rezultate, te se češće i ne prakticira. Deljenje žbuna retko se koristi, i to samo u slučajevima kada treba preneti žbun ili kada se radi o sorti izuzetne vrednosti. Najkorištenija metoda razmnožavanja ogrozda je ožiljavanje položnicama. Za ovo se koriste mladi zasadi i dugački prutovi položnica. Od njih se dobiva veći broj sadnica. Ovako dobiveni ožiljeni izdanci koriste se kao sadni materijal. Ukoliko su izdanci sa slabijim korenovim sistemom, presađuju se u rastilo, gde se neguju još jednu godinu. Osim vodoravnih položnica, koristi se i metoda okomitih, uz zagrtanje, kao i kod vodoravnih.Uspjeh u ožiljavanju zavisi pre svega od vremena zagrtanja i stalne vlažnosti zemljišta koje je zagrnuto.


Podizanje nasada

U pripremi zemljišta za sadnju ogrozda vrede iste upute, kao i za sadnju ribizla, malina i kupina. Poslije đubrenja stajnjakom zemljište se preore na dubinu od oko 30 cm. Kada se sadi na okućnicama, onda se tlo prerilja na dubinu od 25 do 30 cm. Sadnja se izvodi od jeseni do proleća kad to vremenske prilike dopuštaju. No, ipak najbolji se rezultati postižu jesenskom sadnjom.Proletna sadnja retko kada će dati slične rezultate, jer su u našim krajevima česte suše uzrokovane vetrovi ma. Na većim površinama obično se preporučuje razmak od 2,5 x 1,5 m, a u kućnom uzgoju tolerira se i manji razmak: 2 x 1 m, pa čak i 0,8 m u redu. U nasadima ogrozda primenjuje se ista nega, kao i u nasadima ribizle:uništava nja korova, prihrana, kultiviranje, i dr. Rezdidba ogrozda je dosta slična rezidbi crne ribizle.I u ovom slučaju ogrozd, kao i crna ribizla, daje na jednogodišnjim granama najkrupnije bobice i njih najviše.Inače,i ovdje se plodovi obrazuju također na dvogodišnjim i trogodi šnjem drvetu. Osnovne grane žbuna daju rod do pete godine. Berba je delikatan posao, mada ju otežava trnovitost biljaka. U zavisnosti od upotrebe, plodovi se beru u botaničkoj zrelosti - za indutrijsku preradu, a za spravljanje kompota - u tehnološkoj. Berba se izvodi u dva do tri navrata. Plodovi ogrozda dobro podnose transport, a u skladištima se u običnim uslovima strujanja vazduha mogu čuvati i do tri dana bez ekonomske štete.


Zaštita od bolesti i štetočina

Najčešća bolest koja se javlja u nasadima ogrozda je pepelnica, koju izaziva gljivica Sphaerotheca mors uvae. Prvi znaci bolesti javljaju se na lišću, ali isto tako ona napada lastare i mlade plodove. Prvo se javlja kao bela prevlaka, koja s intenzivnošću širenja i starošću menja boju i postaje mrkocrve nkasti omotač.Kao posljedica napada ove bolesti dolazi do sušenja i opadanja lišća, deformiranja lastara i propadanja plodova. Cela napadnuta biljka manje je otporna na niske temeperature. Zaštita se sastoji u prskanju biljaka pre pojave bolesti, ali i kasnije u vegetaciji. Pored prethodno spomenute tzv. američke pepe lnice biljke ogrozda napada i evropska pepelnica, koju izaziva gljivica Micoshera grossulariae. Za suzbijanje evropske pepelnice vrede iste upute kao i za zaštitu od američke. Niti ogrozd nije pošteđem napada i zaraza viroza. Od viroza na biljkama ogrozda češće su siva lisna pjegavost, kao i prosvjetljavanje nervature lista. Borba protiv viroza je najefikasnija u kontroliranoj proizvodnji sadnog materijala i korištenju isključivo zdravih sadnica. Od štetočina najčešće se javljaju, ali ipak dosta retko, jaki napadi pedomerke Abraxas grossulariata (L.). Gusjenice ovog leptira napadaju i grizu lišće i mlade zeljaste lastare. U jačim napadima može doći do potpune defolijacije žbuna. Ova štetočina je velika opasnost, jer se gusenice javljaju vrlo rano u vreme pojave mladog lišća, pa se do transformacije u čauru na biljkama ogrozda zadržavaju do juna.


Zaštita je vrlo jednostavna kad se radi o manjem broju žbunova. Pregledom žbunova gusenice se mogu ručno sakupiti.U velikim nasadima koriste se pesticidi.